HUHIV, hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, organizira 1. prosinca u povodu Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a veliki koncert koji će se, s početkom u 20 sati, održati u zagrebačkoj «TVORNICI».
Detaljnije na stranicama huhiv.hr
HUHIV, hrvatska udruga za oboljele od HIV-a, organizira 1. prosinca u povodu Međunarodnog dana borbe protiv AIDS-a veliki koncert koji će se, s početkom u 20 sati, održati u zagrebačkoj «TVORNICI».
Što je novo? Nova dijagnoza, novi lijek, nove nuspojave,… Reko bi Johnny 'ništa novo pod neonom'. I imao pravo. Kad dobiješ četvrtu dijagnozu koja, po riječima psihijatra, ne mora biti i posljednja (samo da je dinamično!), lagano postaješ ravnodušan i malodušan. Jer, mogu proteći godine dok se ne 'odredi' 'prava' i 'točna' 'dijagnoza'. Super. Sto na sat. A u međuvremenu trebaš biti što smireniji da te ne smire.Drugačije i nadasve osobno. Štivo koje bi svaki profesionalac trebao pročitati, i zamisliti se...
piše Tanja ZEBIĆ
snimio Nikola VILIĆ
Više od osamdeset posto zatvorenika i pritvorenika Okružnog zatvora na Bilicama su ovisnici! Kod većine je u pitanju ovisnost o heroinu, dok se broj ovisnika o sintetskim drogama povećava. Do sada su se njihove krize rješavale samo lijekovima, metadonskim i sličnim terapijama, no ove godine Uprava za zatvorski sustav je pokrenula IPTO program (Institucionalni i postinstitucionalni tretman ovisnika), kojim se povezala s udrugama na području Splita koje se bave tom problematikom.
Liječničkom timu i zatvorskom osoblju su se tako pridružile i Anita Ćudina te prof. Esmeralda Sunko iz Lige za borbu protiv narkomanije, koje sa zatvorenicima provode individualne psihoterapije.
Radi se o terapijama NLP tehnike koje se većinom rade s recidivistima (koji su nakon izlaska ponovno zaglibili u drogu te se vratili u ustanovu), koja je, po riječima Anite Ćudine, do sada dala najbolje rezultate u liječenju osoba s rizičnim ponašanjem, a bazira se na praćenju grimasa, boje glasa, pokreta ruku...
— Fizička ovisnička kriza nije problem jer traje od osam dana do tri tjedna, a prate je bol u kostima, proljev, malaksalost i povišena temperatura. No, najbitnije je preboljeti onu psihičku koja traje jako dugo, ali koju ljudi u zatvoru lakše riješe jer im se može više pomoći nego na slobodi. Ako je osoba odlučila ostaviti se droge, zapravo je dobra stvar da završi u zatvoru. No, kad bi kod nas za to upitali ovisnika, on bi radije ostao na slobodi makar živio u najgorim uvjetima.
Za usporedbu, u zatvorima u Haagu i Amsterdamu, gdje sam prošla edukaciju, postoji tako dobar program za liječenje ovisnika da se nakon isteka kazne žele ponovno vratiti. Čak razbiju izloge i čekaju da ih policija uhiti, samo da se vrate u sustav. Okružni zatvor "Bilice" je na dobrom putu da otvori dobru perspektivu za mlade ljude s tim problemom koji se žele izliječiti i da doista postane klinika za liječenje ovisnosti opasana žicom — ističe Anita Ćudina, koja jedina u našoj županiji ima certifikat za rad s ovisnicima u zatvorskom sustavu.
Ovisnost i mašta mogu svašta
Od 180 zatvorenika koji trenutačno borave u splitskome zatvoru, oko 150 je ovisnika. Stoga je neizbježno pitanje o pokušajima unosa opojnih sredstava u samu ustanovu.
— Imali smo pokušaja unošenja droge u zatvor, a o načinu kako se to željelo izvesti mogu vam samo reći da tu mašti nema granica. Svojim načinom rada i kontrole to smo sveli na najmanju moguću mjeru. U prilog tome ide i što posjeti u pravilu nisu otvorenog tipa, već se sa zatvorenikom komunicira preko pregrade i slušalice. Unos opijata skrivenih u tortama i kolačima je nemoguć jer je donošenje hrane zatvorenicima zabranjeno. No, nitko ne može staviti ruku u vatru da u zatvor droga neće ući — kaže upravitelj Okružnog zatvora "Bilice" Zoran Raguzin.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Prof. dr. sc. Thomas C. Quinn, profesor za infektivne bolesti pri Hopkinsu i viši istraživač pri Nacionalnom institutu za alergije i infektivne bolesti (USA), izvještava u članku objavljenom u časopisu Science (online, 10. 6. 2005.) o brzom porastu zastupljenosti žena u populaciji zaraženih HIV-om. Žene su u posljednjih 20 godina od populacije najmanje zahvaćene HIV-om danas postale populacija među kojm se HIV širi najbrže. "Dogodio se značajan preokret u pandemiji AIDS-a, fokus žrtava se promijenio", kaže prof.dr.sc. Quinn, glavni autor članka u časopisu Science.
"Žene globalno gledano čine gotovo polovicu od 40 milijuna osoba inficiranih HIV-om, uzročnikom AIDS-a, te u nekim zemljama u razvoju, žene predstavljaju veliku većinu osoba koje žive s HIV/AIDS-om", piše Quinn, dok su nasuprot tome početkom pandemije osamdesetih godina muškarci bili zahvaćena populacija s gotovo 90%. U SAD-u se u periodu od 1999. do 2003. godišnji porast slučajeva AIDS-a povisio za 15%, od čega samo 1% od tog porasta čine muškarci.
"HIV/AIDS je u ranim 1980-tima prvenstveno ciljao homoseksualce i bolesnike oboljele od hemofilije, zatim se proširio među intravenoznim uživaocima droga i populaciji heteroseksualaca", Quinn nadopunjuje. "Trenutno, HIV ima najznačajniji utjecaj na žene."
U najnovijem članku, Quinn naglašava kako žene zaslužuju zasebnu strategiju kako zbog rastućih i disproporcionalnih brojeva novoinficiranih, tako zbog socijalnih posljedica tolikog broja mladih majki koje umiru ostavljajući za sobom djecu, kao siročad. Također naglašava postojanje medicinskih istraživanja koja indiciraju kako hormonalni i razvojni faktori stavljaju mlade žene pod veći rizik inficiranja HIV-om prilikom izlaganja nego što je kod muškaraca.U subsaharskoj Africi, 60 % osoba koje žive s HIV-om su žene. U JAR, Zambiji i Zimbabveu u dobi od 15 do 24 godina žene imaju 3-6 puta veću šansu da budu inficirane u usporedbi sa muškarcima. Žene čine polovinu odrasle populacije koja živi s HIV-om na Karibima, te svekupno jednu trećinu u Južnoj Americi.
Razlog porasta slučajeva u žena različit je za svaku zemlju. Na primjeru SAD-a, od 97% seropozitivnih žena, 81% zaraženo je HIV-om prilikom heteroseksualnog kontakta, a 16% intravenoznim uživanjem droga. U zemljama u razvoju gotovo su sve žene zaražene heteroseksualnim putem, a vertikalni prijenos virusa s majke na dijete za poroda dodatno pridonosi širenju bolesti. Žene se smatraju posebno vulnerabilnima zbog sljedećih faktora: relativan nedostatak moći odlučivanja u seksualnim vezama, prošireno siromaštvo, regulative koje ženama onemogućuju osnovnu edukaciju ili toleriraju nasilje nad ženama.
Visok biološki vulnerabilitet mladih žena, objašnjava se:
a) nezrelom genitalnom sluznicom kroz koji virus lakše penertira
b) hormonalnim faktorima (poput upotrebe oralne kontracepcije)
c) visokom incidencijom SPB (seksualno prenosivih bolesti)
Quinn također navodi: "Društvene promjene će pomoći dugoročno gledano, no situacija zahtjeva izuzetno brzu akciju kojom bismo koordinirali i usmjerili napore na žene, poput razvijanja efektivnih mikrobicida, koje bi žene mogle koristiti, i formiranje programa razvitka spolno specifičnog cjepiva koje bi se fokusiralo na razliku u imunološkom odgovoru žena naspram muškaraca."
Također su potrebni programi kulturnog preoblikovanja rodno-spolnih uloga, poput edukacije većeg broja žena o prakticiranju sigurnog spolog ponašanja, upotrebe prezervativa uz provođenje kampanje za podizanje svijesti o mogućnostima testiranja ili liječenja.
"Žene su drugačije kada se radi o HIV infekciji", kaže Quinn, "ako je napredak medicine u pronalasku odgovora kako najbolje prevenirati i liječiti ovu bolest, tada će razvijanje specifične strategije koja će ojačati žene biti ključ uspjeha."
Za one koji žele više:
WHO:
http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs247/en/index.html
National Institute of Allergy and Infectious Diseases:
http://www.niaid.nih.gov/factsheets/womenhiv.htm
Nedavno je u znanstvenim krugovima objavljena zanimljiva vijest. Znanstvenici UT Southwestern Medical Center su svojim istraživanjima utjecaja kokaina na mozak došli do više nego impresivnih rezultata. Naime, pokazalo se da kokain uzrokuje specifične promjene u neuronskim putovima, i to na genskoj razini, vidljive ne samo kao kratkotrajne promjene, već i kao dugotrajne, pogotovo u bolesti ovisnosti.
Njihov glavni cilj bio je isticanje molekularnog mehanizma koji aktivira gene u dijelu mozga uključenog u aktivaciju sustava za nagrade. Također su pokazali da kokain u procesu koji je nazvan remodeliranje kromatina (chromatin remodeling) potiče normalne biokemijske procese koji dopuštaju specifičnim genima da budu uključeni, odnosno isključeni.
Jedan od autora ove studije, Dr. Eric Nestler, ističe važnost dobivenih rezultata jer ona daje potpuno novi pogled na razumijevanje djelovanja kokaina na mozak, ali istovremeno otvara i nove puteve za liječenje ovisnosti.
Da bi se geni uopće aktivirali, potrebno je mnogo malih koraka, od kojih su neki ipak ključni, na primjer aktivacija faktora transkripcije koji imaju pristup genima tj. samoj DNA. Da bi transkripcijski faktori uopće došli do nje, treba oslabiti veza histona i djelova DNA potrebnih za proizvodnju proteina. U normalnim uvjetima, slabljenje te veze se ne može ostvariti tako lako, no stvari se mijenjaju kada se u čitavu priču umiješa kokain.
Naime, kokain na molekularnoj razini djeluje na same histone. Posljedica toga je popuštanje veze kojom se oni drže za DNA, zbog čega ostaje slobodan prostor za transkripcijske faktore i samim time raste mogućnost aktiviranja transkripcije i upotrebe određenih proteina. Daljnja istraživanja su pokazala da postoji znatna razlika u tome radi li se o akutnoj ili kroničnoj zlouporabi kokaina i da se, ovisno o tome, mijenja učinak na različite vrste histona i samim time na različite vrste proteina.
Sve ovo bi trebalo pomoći u objašnjenju zašto postoje razlike u ponašanju ljudi kod akutne, odnosno kronične zlouporabe kokaina.
Ipak, nije sve tako crno. U istom ovom istraživanju dokazalo se da se i na tako promijenjene histone može utjecati. Artificijelno se njihov efekt može pojačati ili smanjiti različitim tipovima drugih kemijskih supstanci.
Sada kada razumijemo mehanizam tih stabilnih, kokainom induciranih promjena u mozgu i njihovu reguliranost, uočavamo mogućost manipulacije u budućim tretmanima kokainske ovisnosti, ističe jedan od autora Dr. Arvind Kumar.
Više o ovoj temi:
http://www8.utsouthwestern.edu/utsw/cda/dept37389/files/251781.html
Source: Griffith Edwards: Matters of Substance. Drugs: is legalization the right answer – or the wrong question? Penguin Books, London, 2005. (Introduction, page XXV-XXVI) www.penguin.com
1. Zabraniti pušenje na radnom mjestu i na javnim mjestima radi zaštite prisutnih osoba od pasivnog pušenja. Osim toga , mjesta i trenuci kada je moguce pušiti su sve rjeđi , što navodi pojedine pušače da prestanu ili da smanje konzumaciju. Pridavanje vaznosti potrosnji duhana ima preventivni ucinak narocito kada je rijec o mladima koji se ne mogu ugledati na odrasle….pusace. Naime potrebno je naglasiti da zabrana pusenja na mjestima kao sto su kafici , restorani (u nekim drzavama USA, Australija), nije dovela do smanjenja zarade.
2. Povecati cijenu cigara. Dokazano je da se ovom mjerom smanjuje ne samo broj pusaca nego i broj cigara konsumovanih od osoba koje nastave pusiti. Cijena je veoma bitna za mlade koji raspolazu manjim budjetom.Poskupljenje od 10 % umanjuje pusenje za 4% kod mladih i 6% kod maloljetnih. Svako znacajnije poskupljenje bi trebalo popratiti informativnom kampanjom kao i mjerama protiv sverca.
3. Informativne kampanje. Pojedine kampanje namjenjene sirokoj publici ( radio, tv, plakati…) uspjevaju umanjiti broj pusaca u datoj populaciji. Pozitivni rezultati su dobiveni najcesce zahvaljujuci osobama koje prestanu pusiti, a u manjem broju zahvaljujuci onim osobama koje odustanu od pusenja.Istrazivanja pokazuju da najefikasnije mjere protiv pusenja se postizu kombinacijom vise medija / ili akcija , na duzi period ( vise mjeseci).Poruke trebaju biti originalne , dobro prezentirane, udarne,i neoborive na naucnom planu, sto zahtjeva velika ulaganja : narocito radi osiguranja profesionalne reklamno-marketinske saradnje. Ova sredstva mogu se dobiti preko poreza na cigare.U skolama , naprotiv, cak i najbolje kampanje nemaju dugotrajan ucinak na ponasanje. Neophodno je , dakle, da odrasli budu primjer mladima.
4. Zabraniti reklame za duhan, cak i one indirekne. Tokom nekoliko godina indirektno reklamiranje neosjetno je unijeto u medije i svakodnevnicu. Kao odgovor na ogranicenja u indirektnom reklamiranju proizvodjaci cigara su ulozili u plasiranje svojih proizvoda u svijetu sporta, mode, glume(glumci prihvacaju novac da budu snimljeni kako puse). Medjutim zabrana indirektnog reklamiranja zahtjeva sporazume izmedju vlada kao i efikasna sredstva kontrolisanja.
5. Bezbojno i obicno pakovanje. Kao jedna od posljedica ogranicenja u direktnom reklamiranju : kutija cigara je postal glavni reklamni vector( kako bi djelovala, dovoljno je poloziti je na stol u kaficu). Silovita suprostavljanja proizvodjaca cigara protiv uvodjenja obicnih pakovanja, bez ilustracija i razlika potvrdjuju koliko pakovanje igra vaznu ulogu.. Obavezna primjena takve vrste pakovanja omogucila bi da se razbije imidj srece, neovisnosti, i drustvenog uspjeha koje prizvodjaci pokusavaju da spoje sa konsumacijom svojih proizvoda.
6. Intervenisati na prodajnim mjestima. Prodajna mjesta su sve vise uredjena na nacin da povecaju visuelno djelovanje kutija cigara koje ponekad prekrivaju citav zid. Suprostaviti se, moguce je, uvodjenjem zakona koji bi obavezao da se kutije cuvaju u ladicama , kako ih potencijalni kupci ne bi vidjeli. Moguce je ograniciti reklame na prodajnom mjestu uvodjenjem zakona , poput onog u Zapadnoj Australiji koji obavezuju da se na plakat umetne poruka upozorenja na najmanje 50 % njegove velicine. Nakon uvodjenja ovog zakona broj plakata na prodajnim mjetima u ovoj drzavi sve je manji.
7. Pojedinacni tretmani s usjehom. Postoje 3 metode koje je moguce medjusobno kombinovati i koje udvostrucuju sanse za prestanak s pusenjem. : licni savjeti(lijecnici, bolnicari), sredstva za odvikavanje od pusenja ( zvake, pacevi, tablete) i bupropion(zyban). Potrebno je ohrabriti ove tretmane i omoguciti da kostaju umjereno i da budu pristupacni.
8. Primjeniti postojoce zakone. Potrebno je na primjer uistinu primjeniti zakon kojim se zabranjuje prodaja cigara maloljetnicima . Paralelno, potrebo je potruditi se u pogledu informisanja kako bi se dalo na znanje da se kontrole vrse redovno i da ce prijstupnici biti sistematski kaznjenji.
9. Poostriti zakon . Pravila kojima podlijezu cijene daleko su manje strozija od onih koja upravljaju trzistem hrane i lijekova . Substance koje omogucavaju da se prestane pusiti , da bi se prihvatile, moraju proci kroz dugu i skupu proceduru. Ova procedura je opravdna , ali se ne primjenjuje i na cigare. Pravilo izuzetka koje uziva ovaj toksicni proizvod ciji sastojci su nepoznati ne treba tolerisati. Potrebno je izmjeniti zakon.
10. Suprostaviti se propagandi . Lazi industrije duhana moraju biti javno raskrnkane , a odgovorna lica za to izvedena pred sud. Veci broj preduzeca u vise drzava (USA, Australija)je vec osudjeno zbog takvih djelovanja. Ove osude su veoma bitne jer skode imidju firmi i njihovih proizvoda .
Za vašu osobnu zaštitu
Nemojte zaključati prtljagu koja je već prošla provjeru (Možda će je sigurnosno osoblje morati provjeriti još jednom za vašu sigurnost).
Ako sa sobom nosite kompjuter, izvadite ga iz torbe kako se približavate mjestima za sigurnosnu kontrolu uoči leta.
Nemojte umotati darove. Možda će morati biti otvoreni za inspekciju.
Pakirajte se promišljeno. Stavite svaki film za foto-aparat ili kameru u ručnu prtljagu. Stavite vaše osobne stvari u prozirnu plastičnu vrećicu tako da ih osoba koja ih pregledava može vidjeti, a da ih ne dodiruje.
Izbjegavajte metalne predmete u vašoj odjeći kako ne bi izazvali aktiviranje alarma na kontrolnim točkama.
Dođite u zračnu luku dovoljno rano prije leta. Provjerite pojedinosti s vašim avioprijevoznikom.